Darragh se pridružio Intercomu početkom 2012. kao proizvodni inženjer i druga je osoba kadrovirana izvan tvrtke. Danas je on potpredsjednik inženjeringa, povećao je broj ljudi u inženjerskom timu na više od 90 i Intercom redovito šalje kodove u proizvodnju više od 100 puta na dan.

Darragh će mi se pridružiti u podcastu kako bi nam objasnio kako je poboljšao naš inženjerski tim i kulturu. Razgovarat ćemo o vrijednostima na kojima se temelji njegov tim, o tome što traži kod novih zaposlenika, radu u više područja i još mnogo toga.

Ako vam se sviđa to što čujete, poslušajte još epizoda našeg podcasta. Možete se pretplatiti na iTunes ili na RSS sadržaj.

U nastavku se nalazi transkript intervjua s malim izmjenama. Nemate puno vremena? Ovo je pet glavnih točaka:

  1. Kako bi povećali kapacitet i rezultate svojeg tima, voditelji Inženjeringa moraju raditi na manje glamuroznim, ali čestim poslovima kojima će pokrenuti svoj tim.

  2. Jedno od Intercomovih ključnih inženjerskih načela jest raditi manje, ali bolje. Darraghovim riječima, „Odlično napravljen komadić puno je bolji od velikog, nedorađenog komada projekta”.

  3. Prilikom zapošljavanja Darragh pokušava naći inženjere koji pokazuju potencijal za brzo napredovanje umjesto onih koji imaju sposobnosti potrebne u tom trenutku. Zatim radi s timom kako bi pomogao novim zaposlenicima da se razviju.

  4. Inženjeri, dizajneri i voditelji proizvoda u Intercomu zajedno rade na timovima, što im omogućava dijeljenje podataka, skraćivanje puta povratnim informacijama i ustrajnost u pronalaženju pravog rješenja.

  5. Inženjeri koji žele postati dio startupa u njegovim počecima moraju procijeniti tri stvari: Jesu li ljudi istinski uzbuđeni zbog problema koji će rješavati? Kako pristupaju svom poslu? I koje su njihove vrijednosti?

 

Des Traynor: Danas imam tu čast da će mi se pridružiti naš potpredsjednik odjela Inženjeringa, Darragh. Dobrodošao u emisiju. Koliko je inženjera bilo u Intercomu kad si se zaposlio, a koliko ih imamo danas?

Darragh Curran: Bila su četiri kad sam ja počeo. Danas ih je osamdeset ili devedeset.

Des: To je znatna promjena. Nedavno si, kada si slavio četvrtu godinu s nama, napisao da si od svih zadataka koje si obavio, tek nakon prijedloga izmjena i nadopuna kôda (pull request) bio prilično uvjeren već prvi dan da si se zaposlio u pravoj tvrtci. Možeš li to malo objasniti?

Darragh: Prije nego što sam počeo raditi, dobio sam pristup Intercomu i isprobavao sam neke stvari. Igrao sam se s proizvodom i nešto me smetalo, sitan detalj. Razmaci na obrascu za prijavu bili su loši i htio sam ih popraviti. U Amazonu i prethodnim tvrtkama radili smo promjene na način da su prvo morale proći formaliziranu stručnu procjenu – svojim kolegama biste jasno objasnili promjene koje biste htjeli napraviti i o tome biste dobili povratnu informaciju. Takav se postupak na neki način neslužbeno provodio i prije nego što sam došao u Intercom, ali to nije bio formaliziran postupak.

Taj sitni detalj koji mi je smetao dao mi je priliku da predložim timovima uvođenje takvog tijeka rada, točnije Ciaranu, Benu i Davidu. Ideja o formalnom pregledu kôda nama inženjerima pruža odličnu priliku da poboljšamo svoj posao, učimo iz iskustava drugih i educiramo ljude o izmjenama koje radimo. Time se stvara okruženje u kojem se cijeni uljudna i kritička povratna informacija o poslu koji radimo. Za inženjere je taj način komunikacije vrlo vrijedan alat.

 

Darraghov prvi pull request u Intercomu

Ono što mi je potvrdilo da sam se zaposlio u pravoj tvrtci bilo je gotovo simbolično: činjenica da sam uspio unijeti promjenu kojom je uveden novi tijek rada i koji je dobro prihvaćen potvrdila mi je da se pridružujem timu ljudi sa zdravim i naprednim načinom razmišljanja.

Des: Sjećam se da sam pomislio kako smo naporno radili da te zaposlimo, a tvoj prvi značajni doprinos bio je uklanjanje praznina! Kada se prisjetim tih vremena, ti si bio naš prvi zaposleni inženjer s iskustvom, a nije potrebno previše voditi Inženjering kada ste tu zapravo samo ti i naš glavni direktor za tehnologiju, Ciaran. Radili ste na mnogim značajkama. Što bi izdvojio iz tog razdoblja?

Darragh: Najponosniji sam na posao koji sam obavio vezano uz naš interni alat zvan Muster. To je zapravo alat koji upravlja našom infrastrukturom i načinom na koji implementiramo proizvod. Naš je tim bio malen, sa samo četiri inženjera, ali smo radili iznimno brzo, s desecima izmjena na dan. Slanje izmjena na Heroku, koji smo tada koristili, bio je jednostavan i malen korak, ali je postajao sve zamorniji i sporiji. Nismo primjećivali da preskačemo tuđe izmjene i bilo je zamorno kada bismo nakon izmjene morali čekati i tek onda natipkati naredbu za implementaciju.

To je zapravo ometalo naš tijek rada, a naša usluga se dovoljno proširila da Heroku više nije zadovoljavao naše potrebe. Svaki put kad bismo implementirali došlo bi do kratkih prekida zbog načina na koji je obrađivao rep čekanja zahtjeva u tom periodu. Svi smo shvaćali da će se naše potrebe za brzim djelovanjem povećavati s veličinom tima pa smo uložili u alat koji nam je omogućio kontinuiranu implementaciju. Uz formalni stručni pregled i nakon što bi se kolega složio da je izmjena dobra, slijedilo je automatsko testiranje i implementacija bi zapravo bila automatska. Mogli smo se više usredotočiti na izradu proizvoda, a ne na zamoran posao sigurne implementacije.

Des: Ako ja dobro razumijem Muster, on je razlog zašto možemo tako često vršiti isporuku. Koliko često danas isporučujemo?

Darragh: Obično značajno više od 100 puta na dan. Radi se o izmjenama svih inženjera i svih timova.

 

Broj dnevnih isporuka u Intercomu

Des: Je li Muster još uvijek u funkciji?

Darragh: Muster je još uvijek u funkciji. S vremenom je bilo je nekih poteškoća, ali je njegov temeljni princip rada dosta jednostavan. Kada se pojavi izmjena, ona se pripremi na način da se može opetovano implementirati i tako se provede sigurna implementacija. Uz to dolazi i mogućnost sigurnog povratka u prijašnje stanje i povećanje ili smanjenje kapaciteta različitih dijelova infrastrukture.

Karijera nakon kodiranja

Des: Kada sam svratio do tvojeg stola, nisam baš vidio puno kôda na zaslonu. Što i nije čudno pored 90 inženjera. Kako si prihvatio postupno odmicanje od pisanja kôda i prijelaz na neke druge zadatke koji su iznimno vrijedni, ali i puno drugačiji?

Darragh: Iskreno govoreći, nikad nije bilo naglog prijelaza. To se nije dogodilo u jednom određenom trenutku. U početku nije bilo velike potrebe za upravljanjem u timu. Svi smo voljeli inženjerstvo, voljeli smo graditi proizvode pa smo se na to i usredotočili. Kako se tim povećavao, javljala se i potreba za vodstvom i upravljanjem.

U tom slučaju bavite se poslovima koji nisu toliko glamurozni, ali su česti i njima se pokreće tim.

Postupno se tijekom vremena posao koji sam obavljao usmjerio prema vođenju i povećanju tima, a ne prema mom pojedinačnom doprinosu. To ustvari izgleda tako da radiš puno po rubovima, a nikad ne preuzmeš veliki kritični dio. Zapravo na sebe preuzimate manje glamurozne, ali česte probleme, i na taj način pokrećete tim. Ulažete svoje vrijeme kako biste timu pomogli da bude učinkovit, da se razvija, čime raste kapacitet tima i rezultati koje može postići – umjesto da sami napravite posao, što bi u tom trenutku bilo jednostavnije i lakše, da sami doprinesete svoj kapacitet.

Des: To je najveća pogreška koju voditelji inženjerstva mogu napraviti - pokušavaju na inženjerski način pronaći rješenje svakog upraviteljskog problema. Jesi li morao naučiti kako da to ne radiš i da ne kažeš, „Dajte mi tipkovnicu, ja ću to napraviti!“?

Darragh: Teško je izbjeći taj obrazac ponašanja. Najgore je ako vidiš da se netko muči, da sam napraviš taj posao.

Nekoliko je međukoraka kada nisi u potpunosti odsutan, a i dalje dolaziš do cilja koji želiš, i pritom taj postupak koristiš kao priliku da nekoga poučiš. U tom trenutku to može djelovati zamorno jer ti se čini da bi bilo brže da sam to napraviš, ali ideja je da kad postupiš na ovaj način dva ili tri puta da će se početi isplaćivati.

Des: Možda će biti smiješno pitanje, ali uzevši u obzir da nemaš posla s kodiranjem, kad si zadnji put vidio komad kôda? Znaš li uopće kako Intercom funkcionira?

Darragh: I dalje jako dobro znam kako Intercom funkcionira i u doticaju sam s puno zadataka. Iz različitih razloga i dalje na kraju pregledavam kôd, nekad zanimljive pull requestove ili zanimljive rasprave nakon što se riješi problem, tako da zaista mogu procijeniti izazove i znati kako ih rješavamo.

Ako govorimo o pisanju kôda, nisam pisao već godinama. U tom sam razdoblju, ponavljam, radio na manje glamuroznim poslovima po rubovima. Dvije se stvari sjećam iz skorije prošlosti – pokušaja završetka važnog refaktoriranja kako bi se uklonio dio tehničkog duga, za koji i jesam i nisam bio odgovoran, ali sam s njim bio upoznat. Sjećam se i incidenta koji se dogodio u našem sustavu koji je tražio brzu reakciju i kolektivno sudjelovanje. Slučajno sam uspio napisati rješenje, failing test ili nešto slično, što nam je pomoglo da to prevladamo. Tada sam pomislio: odlično, nisam jako zahrđao. Da budem iskren, ne znam bih li danas uspio napraviti tako nešto.

Temeljne vrijednosti u inženjerstvu

Des: Često spominješ naša inženjerska načela, koja su istaknuta na zidovima našeg ureda. Govoriš o ljudima, o procesu, ali zajedničko svojstvo na kojem inzistiraš je načelo da se zajedno nađe rješenje. Koja su tvoja glavna inženjerska načela?

Darragh: Prvo koje spominjemo je biti odlučan. To znači da je potrebno dobro razmisliti o tome kako trošiš svoje vrijeme i kako donosiš odluke. Ako to ne radiš aktivno, zapravo nesvjesno, pasivno tratiš vrijeme ili donosiš neučinkovite odluke.

Meni je vrlo važno načelo biti ambiciozan i razmišljati horizontalno. Posebno jer je otkako smo narasli tvrtka strukturirana u skupine i timove i ljudi su vrlo usredotočeni na jedan dio. Najviše energije ulažu u svoj dio te ih stoga kontinuirano podsjećamo da se ne ograničavaju samo na jedno područje. Svi možemo pridonijeti, poboljšati i ostaviti trag izvan svojeg tima. Takav način razmišljanja pomaže nam da uočimo situacije u kojima struktura našeg tima možda nije najbolja za postizanje ciljeva koje želimo i daje nam priliku da je promijenimo. Možda je malo rada na proizvodu ili inženjerskog rada dobro za neki tim, ali nije dobro za Intercom pa je potrebno razmišljati holistički kako bi se donijela prava odluka. Ako ljudi ne razmišljaju na taj način, onda se oslanjate na to da će proces i upravljanje ispraviti sve te stvari.

Načelo pokazano u primjeru s Musterom o kojem smo govorili ranije jest da se brzo idemo naprijed, ali da optimiziramo imajući na umu dugoročno razdoblje. Ponavljam, to je jedna od onih stvari koje ćete izgubiti ako niste odlučni. Sposobnost tima da brzo napreduje, skoro i prema samim zakonima fizike, smanjuje se kako tvrtka raste. To je jedna od onih stvari koje je gotovo nemoguće vratiti kada se izgube. Povećao se tim, povećao se kôd, a i sustavi su veći. Proces je zato možda malo sporiji i zahtjevniji. Tome se možete prepustiti i dopustiti da vas pregazi ili možete odlučno pokušati zadržati tu sposobnost.

 

Inženjerske timske vrijednosti prikazane u Intercomovom uredu u Dublinu.

Kod nas se to odražava u sposobnosti da isporučimo kôd i da donosimo odluke. Manifestira se kao snažna želja da pojednostavimo stvari i da se borimo protiv složenosti. U načelu je kôd gotovo izvor problema, što ga manje ima, to bolje. Važan je odabir: raditi brzo u sadašnjosti i ne brinuti se o budućnosti ili raditi brzo u sadašnjosti jer si ranije razmišljao o budućnosti. To smo mi odabrali.

Sljedeće što mi je važno jest raditi što manje, ali bolje. Odlično napravljen komadić puno je bolji od velikog, nedorađenog komada. Iako uvijek razmišljamo ambiciozno i imamo velike vizije o tome kako bi nešto trebalo izgledati, uvijek počinjemo od temelja, od najprovjerenijeg vrijednog komadića. To nam daje mogućnost da učimo, hvatamo zalet i konačno idemo brže prema većem cilju.

Odlično napravljen komadić puno je bolji od velikog, nedorađenog komada.

Potrebno je podsjetiti ljude od čega smo počeli, tako se izrađuje odličan proizvod. Budući da smo softverski inženjeri, krajnji uspjeh je izrada odličnog proizvoda.

Des: Pretpostavljam da ima više tipova inženjera, koji su različito orijentirani, neki su prvenstveno za back-end razvoj, neki prvenstveno za front-end razvoj. Je li važno da je i jednima i drugima stalo do proizvoda? Primjerice, primjenjuje li se to načelo na one koji implementiraju EC2 i na one koji rade na značajkama za korisnika, koje su svima vidljive, kao što je naš obrazac za slanje poruka?

Darragh: Naravno. Dva su razloga zašto. Prvo, inženjeri koji dolaze u Intercom dosta često mijenjaju poziciju u timu. Nisu ograničeni na samo jedan problem. Osim toga, i oni koji prvenstveno rade na back-end razvoju još uvijek moraju raditi kompromise i donositi odluke o tome kako će dizajnirati svoje sustave. Klasičan primjer kompromisa je izbor između dizajniranja sustava koji mora odgovoriti u roku nekoliko milisekundi i onoga koji odgovara u roku nekoliko minuta. Ti se sustavi rade na potpuno drugačiji način. Možda će biti skuplji ili iziskivati više vremena, ali oba su valjani odgovori ovisno o potrebama klijenta.

Mnogi obrasci dobrog ponašanja proizlaze iz empatije prema klijentu. Iz razumijevanja kako ljudi koriste proizvod. I ne samo to, znatiželja i razumijevanje pokreću nas kao ljude. Stvari koje radimo donose rezultate i napredak, pa je iz mnogo razloga bitno što više zadržati tu vezu.

Zapošljavanje radi potencijala

Des: Puno govoriš o ideji zapošljavanja zbog potencijala, umjesto zapošljavanja osobe koja bi bila savršena za neki posao. Prema tome se čini da postoje dva načina na koje zaposliti osobu za određenu poziciju. Moguće je zaposliti nekoga tko će naučiti posao ili nekoga tko će sigurno biti učinkovit od prvog dana. Što misliš o tome?

Darragh: Jedno od naših izričitih načela jest da zapošljavamo zbog potencijala i pomažemo jedni drugima u razvitku. Vrlo smo odlučni u nastojanjima da pronađemo ljude koji pokazuju potencijal za brzo napredovanje umjesto onih koji imaju sposobnosti potrebne u tom trenutku. Naravno da je kombinacija te dvije osobine odlična, ali ako imate drugo bez nekih elemenata prvoga i ako se ta osoba pokaže lošom u prilagodbi, učenju ili razvoju, onda imate problem.

Des: Postoji rizik da će ih tvrtka u nekom trenutku prestići, ili da, samo zato što su dobri dok je u tvrtci 200 inženjera, ne znači da će biti dovoljno dobri i kad ih bude 600.

Darragh: Ili će biti pod velikim pritiskom i početi zaostajati ili će ih drugi nadmašiti u rezultatima. Kada se pojavi neki novi problem, koji nitko do tada nije rješavao, želite imati osobu za koju vjerujete da će se moći prilagoditi.

Fleksibilni mentalni sklop

Des: To me dosta podsjeća na koncept fleksibilnog mentalnog sklopa, za koji znam da ti je poznat i važan. Objasni nam koncept fleksibilnog mentalnog sklopa i zašto ti je važan.

Darragh: Prvi put sam se susreo s terminom fleksibilnog mentalnog sklopa (growth mindset) prije nekoliko godina. Mislim da ga je skovala Carol Dweck u knjizi Mindset.

Ljudi se dijele na one s fiksnim mentalnim sklopom, koji vjeruju da su njihove sposobnosti ili inteligencija na neki način statični, i na one koji imaju fleksibilni mentalni sklop, koji vjeruju da se njihove sposobnosti i inteligencija mogu razvijati.

 

Infografika Nigela Holmesa za Stanford Magazine

Svaka osoba koju biste htjeli zaposliti vjerojatno pokazuje elemente fleksibilnog mentalnog sklopa, a to su prihvaćanje izazova, ustrajnost u slučaju problema, ulaganje truda kao način za usavršavanje vještine, želja za kritičkom povratnom informacijom i učenje iz nje te pronalazak lekcije ili inspiracije u svakom uspjehu. To bi bio kratak pregled tog mentalnog sklopa, a rezultat svih tih elemenata je da ljudi postižu bolje rezultate i posljedično imaju snažniji osjećaj slobodne volje.

Des: Zanimljivo mi je da mnogi naši inženjeri ne žive u staroj zabludi da se trebaju ograničiti na samo jedno područje i da su tu samo da se bave inženjerstvom. Uvijek mi je drago vidjeti inženjere da se ne slažu s odlukama u vezi dizajna ili proizvoda. To proizlazi iz želje da se razvijaju izvan svoje uloge i da u potpunosti razumiju kontekst onoga što rade. Je li to nešto na čemu si posebno radio? Po čemu se razlikuje veza između ljudi zaduženih za proizvod, dizajnera i inženjera u Intercomu?

Darragh: Svi smo mi ljudi zaduženi za proizvod. Motivirani smo da napravimo odličan proizvod i ponosni smo kad u tome uspijemo. Kada napišem neki krasan kôd vjerojatno sam pomalo ponosan na sebe, ali me zapravo ispunjava ono što kôd omogućuje. Mislim da je tako u svim područjima. Nije to kao neki otmjeni dokument u Photoshopu, već je to stvar koja funkcionira i koja na neki način ljudima unapređuje život.

Ne razmišljaju svi tako i nisu sve tvrtke na taj način strukturirane. Puno inženjera se više orijentira na tehnologiju, a to je često posljedica toga kako su stvari ustrojene. Opsjednuti su tehnologijom, u nju ulažu, špekuliraju kako će se razvijati i sva su njihova razmišljanja na to usmjerena.

A što mi radimo drugačije? Ono što je bilo drugačije u mojoj karijeri prije Intercoma, jest da nam je krajnji cilj bio napraviti proizvod i sve te discipline su bile odvojene. Bile su izolirane. Moglo se dogoditi da uopće ne poznajete osobu koja je dizajnirala to što radite ili da ne znate tko je voditelj proizvoda i što on zapravo radi.

Des: Kako gledaš na to kao inženjer? Kada ti na e-mail dođe narudžba, bacaš li se odmah na posao?

Darragh: Neki ljudi, možda oni koji su više fiksnog mentalnog sklopa, reći će, u redu, moram slijediti naredbe. Ja se redovito nađem u situaciji da želim razumjeti zašto. Zapravo je sve u kontekstu. Ponekad ste u situaciji kada pomislite da mislite da znate koji je kontekst i ako ste u pravu, onda postoji bolji pristup. Ako niste sudjelovali u razgovorima koji to omogućuju, vjerojatno se razgovor može obaviti naknadno, ali to onda uzrokuje velike poteškoće i usporava proces.

Softver isporučujemo kroz kombinaciju pristupa. Prije dvadeset godina tvrtke su izbacivale softvere u dugim ciklusima, primjerice godišnje, i tadašnji procesi u razvoju softvera su bili tome prilagođeni. Mogli bismo opširno razgovarati o kaskadnoj metodi. Moja pretpostavka je da postoji neko naivno ili ukorijenjeno neznanje, kada mislimo da stvarno znamo koji je točan odgovor. Ideja da ćemo proizvod distribuirati za godinu dana, da znamo što radimo i sve možemo serijalizirati. Trebali bismo shvatiti koji problem rješavamo, dizajnirati proizvod i proslijediti dizajn inženjerima.

Češće smo u krivu, nego što smo u pravu. Važno je biti ustrajan u pronalaženju pravog rješenja.

To zvuči savršeno, a vjerojatno i jest ako gradite most ili sastavljate automobil ili nešto slično, ali softver je sklon pogreškama i izmjenama. Taj je medij toliko nov da smo češće u krivu nego u pravu. Važna je sposobnost da budete ustrajni u pronalaženju pravog rješenja. Način na koji organizirate svoj tim može vam u tome pomoći ili odmoći. Kada inženjeri, dizajneri i voditelji proizvoda rade zajedno, onda su si bliži, svi dijele isti kontekst i slobodno komuniciraju, ali i redovito isporučuju softver uz skraćeni put za povratne informacije, te mogu ustrajati u pronalaženju pravog rješenja, umjesto da nagađaju.

Des: Pretpostavljam da razlog zašto to u drugim tvrtkama ne primjenjuju nije samo tvrdoglavost. Koji je nedostatak tvoje metode, odnosno okupljanja softverskih timova u kojem su dizajneri, inženjeri i voditelji proizvoda?

Darragh: Za mene je klasičan primjer kompromisa, koji manje utječe na inženjere nego na, primjerice, dizajnere, to što u strukturi koju sam opisao nekad imamo samo jednog dizajnera u timu. Ta je osoba onda u svojem području dosta izolirana. Njezin je voditelj vjerojatno slabije povezan s poslom koji obavlja, a ta osoba ima i manje prilika za dobivanje ulaznih podataka od kolega koji možda znaju koji je pravi kontekst. Svakako postoje načini kojima to pokušavamo ublažiti.

Lekcije naučene iz optimiziranja veličine tima

Des: Kad uzmem u obzir broj zaposlenih Intercomu u posljednje četiri godine, pretpostavljam da si nešto naučio o zapošljavanju i upravljanju timom, učinkovitosti, moralu, itd. Budući da smo narasli od nekoliko inženjera do više od 90, koje su ključne stvari koje bi jednako napravio da moraš sve ponoviti? Na koja područja se moraš usredotočiti i koje si lekcije naučio na teži način?

Darragh: U jednom sam trenutku u šali pomislio kako nisam od inženjera postao voditelj, nego sam od inženjera postao regruter.

Bilo je nekoliko različitih faza zapošljavanja. Postojala je početna faza, kad je tvrtka još mala i odluka o pridruživanju vrlo rizična. Iako postoji neko uzbuđenje, stvarnost je takva da većina startupova zapravo ne preživi te rane faze. Baza ljudi koji su vam dostupni i spremni riskirati vrlo je mala jer nitko nije čuo za vas. Obično su to ljudi koji su spremni zanemariti dio tog rizika jer vas poznaju i jer znaju da pošteno radite to što radite, a možda imaju i kontekst. Tada zapošljavate ljude koje poznajete. Na taj način možete stići dosta daleko.

Onda dođete do točke u kojoj ste do određene mjere iskoristili tu mogućnost, a još uvijek nemate brend u koji se možete pouzdati. Ne dobivate baš puno upita pa dolazi razdoblje u kojem praktički idete od vrata do vrata. Pokušavate prodati to što radite i naći ljude kojima odgovara takva kombinacija rizika i prilike. Tu sam fazu ocijenio kao fazom regrutiranja.

Možemo povući paralelu i s proizvodom. U početku samo prijatelji i bivši kolege koriste vaš proizvod. Onda idete od vrata do vrata.

U trećoj se fazi brend izgradi i primijeti vas lokalna zajednica. Ljudi počnu dolaziti. Ono što naučite je da uz proizvodnu i marketinšku stranu posla, postoji i potražnja. Tada pomislite zar ne bi bilo sjajno kad bi to sve bili klijenti koji vas plaćaju milijun dolara godišnje? Zar ne bi bilo sjajno kad bi to sve bili iskusni viši rukovodioci, a ne pripravnici i slično? Dosta nam je dobro išlo u toj fazi privlačenja talentiranih ljudi. Imam osjećaj da smo sada u fazi u kojoj ponovno ciljno zapošljavamo, u fazi kucanja od vrata do vrata, ali sada znamo puno više o specifičnom profilu ljudi koji tražimo.

 

Originalni post dobrodošlice za Darragha na blogu „Inside Intercom“. Za cijeli post kliknite ovdje.

Des: Kad bi mogao razgovarati s četiri godine mlađim Darraghom ili s bilo kojim od naših slušatelja koji su prvi zaposleni inženjeri u startupu za koji vjeruju da će se razviti i povećati, što bi im savjetovao? Točnije, misliš li da si na svojem putu mogao nešto naučiti od nekoga drugoga?

Darragh: Ako razmišljate o upuštanju u nešto slično, tražite sljedeće tri stvari. Najvažnija stvar, koju ljudi ponekad preskoče, a posebice ako bježe od posla koji ne vole, možda je razmišljanje o onome što će raditi. Jesu li ljudi istinski uzbuđeni zbog problema koji će morati rješavati, vjeruju li u njega i imaju li potrebnu strast?

Des: Već sam to vidio, karijera za oporavak. Ljudi su mrzili svoj prethodni posao pa brzo nađu drugi bez dovoljnog razmišljanja. Samo su sretni jer su se riješili starog posla.

Darragh: Točno tako. To je vjerojatno jedan od najvažnijih sastojaka, ali i ostali su također vrlo važni. Jedan sastojak su ljudi kojima ćeš se pridružiti. Razmišljaju li slično, cijene li iste stvari? Jesu li to ljudi od kojih ćete moći učiti?

Zatim, pristup i mentalni sklop. Način na koji pristupaju poslu, do čega im je stalo, što cijene i kako obavljaju posao. Da bi nešto bilo dugotrajno održivo, mora imati sva tri sastojka. Osnovni savjet bio bi da ustrajete u pokušaju da to nađete i imat ćete dobre temelje za uspjeh.

Kada govorimo o tvrtci kao što je Intercom ili bilo koji drugi ambiciozni pothvat u koji ćete se upustiti, potrebno je razmišljati dugoročno. Nećete raditi samo dvije godine i onda se povući na pusti otok. Imajući to na umu, mislim da je nekoliko stvari vrlo važno. Morate biti sigurni da uživate u tome što radite. Posao bi trebao biti izazovan, trebao bi biti težak, ali bi vam trebao biti i zabavan i ispunjavati vas zadovoljstvom. Trebali biste raditi ono što vas ispunjava.

Druga stvar oko koje u posljednje vrijeme se više trudim i koju preporučam je da radite stvari koje vam štede, ali i podižu energiju. Ako mislite da bi ovakva uloga mogla trajati pet do deset godina, ne želite pregorjeti. Možete godinama raditi naporno koliko želite, ali ako od posla ne dobivate sve što vam je potrebno, kad tad ćete pregorjeti. Tu energiju možete dobiti i na poslu i izvan njega.

Des: Kad pogledaš četiri godine unatrag, žališ li za čime?

Darragh: Ne baš. Najbolje načelo kako izbjeći žaljenje za nečim jest da zauzmete stav da je u redu pogriješiti, ali da nakon toga brzo djelujete i brzo učite. Ne biste trebali žaliti za pogreškom ako iz nje možete nešto naučiti.

Des: Ima smisla. Darragh, puno ti hvala.